MOŽUHIN, Ivan Iljič

MOŽUHIN, Ivan Iljič, u franc., am. i njem. filmovima Ivan Mosjoukine, rusko-franc. glumac i redatelj (Penza, 25. IX 1889 — Pariz, 18. I 1939). Sin veleposjednika, 1909. napušta studij prava u Moskvi i pridržuje se jednoj putujućoj kaz. trupi iz Kijeva s kojom obilazi provinciju. Od 1910. glumi u moskovskim kazalištima, a od 1911. u filmovima vodećeg rus. producenta A. A. Hanžonkova (isprva u sporednim ulogama). Već iste godine proslavlja se gl. ulogom u Kreutzerovoj sonati P. I. Čardinjina; visok i naočit, često nastupajući u adaptacijama rus. klasikâ, nameće se kao najpopularniji karakterni i romant. glumac rus. kinematografije. God. 1915. prelazi u poduzeće J. N. Jermoljeva, gdje otpočinje suradnju s redateljem J. A. Protazanovim; s njim do 1918. snima 26 filmova od kojih su najistaknutiji Nikolaj Stavrogin (1915) i Otac Sergej (1918). S grupom glumaca i redatelja (među njima i sa suprugom i čestom partnericom Natalijom A. Lisenko) 1919. emigrira u Tursku, a potom se nastanjuje u Parizu. Ubrzo postaje zvijezda nij. filma glumeći egzotične ili misteriozne junake, najčešće u djelima rus. emigranata (npr. V. Tourjansky i A. Wolkoff), ali i vodećih franc. redatelja (npr. J. Epstein i M. L'Herbier). Povremeno i sâm režira; od tih se filmova i redateljski i glumački izdvajaju Žeravica (Le brasier ardent, 1923, sa J. de Baroncellijem), djelo pod utjecajem njem. ekspresionizma, te red. prvijenac Dijete karnevala (L'enfant du carnaval, 1921). God. 1927. bez većeg se uspjeha okušava u Hollywoodu, a iduće godine potpisuje ugovor za 4 filma s njem. kompanijom UFA. Po povratku u Francusku podvrgava se plastičnoj operaciji koja umanjuje posebnost njegova izgleda, a dolazak zv. filma — zbog zamjetnoga stranog naglaska — još više pridonosi zamiranju njegove karijere. Umire siromašan i zaboravljen.

Ostale važnije uloge: Čovjek — drama naših dana (V. A. Starevič, 1912); Noć prije Božića (V. A. Starevič, 1913); Ruslan i Ljudmila (V. A. Starevič, 1914); Život u smrti (J. F. Bauer, 1914); Galeb (J. A. Protazanov, 1915); Ja i moja savjest (J. A. Protazanov, 1915); Grijeh — žena iz prošbsti (J. A. Protazanov, 1916); Žena s bodežom (J. A. Protazanov, 1916); Pikova dama (J. A. Protazanov, 1916); Ples smrti (J. A. Protazanov, 1916); Andrej Kozuhov (J. A. Protazanov, 1917); Prokurator (J. A. Protazanov, 1917); Sotona trijumfira (J. A. Protazanov, 1918); Tjeskobna pustolovina (J. A. Protazanov, 1919, u Francuskoj); Kean (A. Wolkoff, 1922); Mongolski lav (J. Epstein, 1925); Pokojni Matija Pascal (M. L'Herbier, 1925); Carev glasnik (V. Tourjansky, 1926); Casanova (A. Wolkoff, 1928); Tajni glasnik (G. S. Righelli, 1928); Manolescu (V. Tourjansky, 1929); Ničevo (J. de Baroncelli, 1936).